S Marjanom kroz nekretnine

Ministar prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Branko Bačić sasvim sigurno nije moj omiljeni ministar (mali tip: nije ni jedan ;-)) ali u raspravi oko minimalne površine za stanovanje jednočlanog domaćinstva nemam drugog izbora nego stati na njegovu stranu. Ministar kao postolar Podsjetimo se: najmanji među stanovima ponuđenim u okviru programa priuštivog stanovanja ima svega 18.9 četvornih metara (čm). Na pitanje novinara RTL-a da li tolika kvadratura može osigurati primjerene uvjete za život, ministar je odgovorio: "Moj ured ima otprilike toliko. Za mladu osobu 18 kvadrata je dovoljno na kratko vrijeme dok ne riješi stambeno pitanje." Ministrova izjava potakla je buru negativnih i osuđujućih komentara, osobito jer dolazi od osobe koja sama u vlasništvu ima čak 28 nekretnina. Među njima je i stan u Zagrebu površine 66 čm, procijenjen na 129.404,74 eura ili 1961 euro po metru kvadratnom. Drugim riječima, ministar graditeljstva živi u jednom od najbezvrijedniji...

Prosječni hrvatski kupac nekretnina za stanovanje prečesto je zasljepljen kvantitetom kvadrata koje kupuje umjesto da malo više pažnje obrati na kvalitetu njihovog rasporeda. Kada je riječ o kupnji zemljišta ili skladišne hale takav pristup je razumljiv, iako ne baš i uvijek. No, kada je riječ o stambenom prostoru odlučivanje o kupnji samo na osnovu broja kvadratnih metara može dovesti do vrlo loših odluka. Jedno od potpoglavlja u mojoj knjizi " Nekretnine, kako ih prodavati i kupovati u Hrvatskoj " nosi Qspace stambene jedinice za modularnu gradnju  naslov "Njegovo veličanstvo metar kvadratni". Zašto sam se odlučio za tako pretenciozan naslov? Na hrvatskom tržištu stambenih nekretnina običajeno je da put razmišljanja o kvaliteti nekog stana ili kuće započinje pitanjem: "koliko je to kvadrata?", a nakon što se dozna i cijena nekretnine u cjelini, "koliko je to po metru kvadratnom?". Zbilja, puno je jednostavnije svesti razmišljanje o isplativost...