S Marjanom kroz nekretnine

S koje god da pozicije promatramo hrvatsko tršište nekretnina: kao kupac, kao prodavatelj, kao posrednik ili kao neutralni analitičar, svi se slažemo da su cijene pod visokom temperaturom. Nema sumnje, bilo bi dobro za - gotovo - sve aktere na tržištu da se tu temperaturu nekako spusti. Hoće li novi ciklus legalizacije barem malo pomoći u tome? Legalizacija je samo jedan od faktora koji oblikuju tržište Da podsjetimo: Sabor je pretprošlog četvrtka konačno usvojio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama. Zakon je prethodno, u dva vremenski ograničena ciklusa omogućio da se brojne građevine građene prije 21. lipnja 2011. godine legaliziraju i tako - u pravnom smislu - izjednače s onima već legalnima. Izmjenama i dopunama zakona pruža se prilika da oni koji su prethodne cikluse legalizacije propustili svoje nekretnine legaliziraju sada. Bitna novost je da više nema vremenskog ograničenja za to. No i dalje se zakon odnosi samo na objekte izgrađene ...

Ministar prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Branko Bačić sasvim sigurno nije moj omiljeni ministar (mali tip: nije ni jedan ;-)) ali u raspravi oko minimalne površine za stanovanje jednočlanog domaćinstva nemam drugog izbora nego stati na njegovu stranu. Ministar kao postolar Podsjetimo se: najmanji među stanovima ponuđenim u okviru programa priuštivog stanovanja ima svega 18.9 četvornih metara (čm). Na pitanje novinara RTL-a da li tolika kvadratura može osigurati primjerene uvjete za život, ministar je odgovorio: "Moj ured ima otprilike toliko. Za mladu osobu 18 kvadrata je dovoljno na kratko vrijeme dok ne riješi stambeno pitanje." Ministrova izjava potakla je buru negativnih i osuđujućih komentara, osobito jer dolazi od osobe koja sama u vlasništvu ima čak 28 nekretnina. Među njima je i stan u Zagrebu površine 66 čm, procijenjen na 129.404,74 eura ili 1961 euro po metru kvadratnom. Drugim riječima, ministar graditeljstva živi u jednom od najbezvrijedniji...

"Gesetz zur Beschleunigung des Wohnungsbaus und zur Wohnraumsicherung" ("Zakon za ubrzanje izgradnje stanova i osiguranje stanovanja") njemački je zakon kojemu su ondje dali nadimak: Bau-turbo. Zakon bi trebao riješiti - ili barem olakšati - prilično urgentan njemački problem: krizu stanovanja. Njemačka i Hrvatska: sličan problem, različite situacije, slična rješenja Zakon je usvojen listopada prošle godine, a ubrzo je potom i stupio na snagu. Ovdje se dotičemo tog zakona jer je očito dio inicijative europskih stranaka desnog centra, među koje spada i HDZ, za rješavanje stambene krize u Europskoj uniji (više o tome u članku objavljenom prije tjedan dana ) Nama u Hrvatskoj zanimljiv je jer prilično korespondira s nedavnim inicijativama hrvatske vlade za rješavanje istog problema. O tome sam pisao 5. studenog i 26. studenog prošle godine. Dugi redovi ali ne zbog kave U jednoj od berlinskih četvrti vanjskog prstena grada više od 200 ljudi čeka u redu. Sam red dugačak...

U članku objavljenom prije tjedan dana, 28.siječnja , ponudio sam nekoliko savjeta stanodavcima kako da se zaštite od loših i zlonamjernih stanoprimaca. Kao što takvih ima među stanoprimcima ima ih i među stanodavcima. U Hrvatskoj se odnos stanodavac-stanoprimac uobičajeno percipira kao odnos u kojem je stanoprimac u ranjivijem položaju. To sugerira i uvriježeni naziv za onog tko stan unajmljuje: podstanar. Dakle, netko tko je na nižoj poziciji od stanara. Riječ je o pogrešnoj percepciji. Zbog tromosti sudstva, pa i vrlo volatilnoj primjeni zakona od suca do suca (neujednačena sudska praksa) te niskom povjerenju u sudski aparat općenito za većinu građana Hrvatske sud je prva opcija nakon posljednje. Stoga će stanodavci u sukobu s lošim stanoprimcima radije pristati na neki manji financiski gubitak negoli da pravo na odštetu ostvaruju preko suda. Jednako tako, stanoprimci će radije pokušati pronaći drugi smještaj negoli krenuti u zakonsku zaštitu stanoprimačkih prava od nekorektnih stan...

Kada ovih dana u nekoj koljevci ili kolicima ugledamo nedavno rođeno dijete ono nam je skoro pa neizbježno asocijacija na jedno drugo, rođeno prije 2025 godina. Na žalost, broj takvih neodoljivih asocijacija na malog Isusa u Hrvatskoj u proteklih nekoliko desetljeća kontinuirano opada, a od 1991. godine na ovamo riječ je o broju koji je konstantno manji od broja onih zauvijek otišlih. Posljednjih nekoliko godina broj rođenih u Hrvatskoj je redovito manji za oko 35% ili približno 20.000 u odnosu na broj umrlih. Za takvo što postoji i već uvriježeno ime: bijela kuga. Kao jedan od najvažnijih lijekova protiv bijele kuge obično se ističe rješavanje stambenog pitanja za buduće roditelje. Istini za volju, da bi se "bijela kuga" izliječila potreban je pravi koktel lijekova među kojima je rješavanje stambenog pitanja temeljno ali samo po sebi i dalje nedovoljno. Dobar zdravstveni sustav, dobra ponuda radnih mjesta, zaštita roditeljstva, osobito materinstva, zaštita prava djeteta, dos...

Ovo je treći tekst koji na ovom blogu posvećujem pitanju priuštivog stanovanja. Članak objavljen prošlog tjedna opisuje program Section 8 housing kojim taj problem pokušavaju riješiti u Sjedinjenim Američkim državama. Ovim člankom zavirit ćemo u češke ideje na istu temu. Naravno, tuđim rješenjima bavimo se samo zato da bismo lakše ocijenili kvalitetu rješenja predviđenih predloženim petogodišnjim planom politike priuštivog stanovanja u Hrvatskoj. Republika Češka jedna je od najuspiješnijih ekonomskih priča u postkomunističkom periodu među zemljama bivšeg istočnog lagera. Iako češki BDP per capita još uvijek zaostaje za prosjekom Europske unije, razlika se naočigled topi. Usporedbe radi, dok Češka za prihodovnim prosjekom EU zaostaje oko 20%, Hrvatska zaostaje za Češkom preko 20%. Gledano iz pozicije ekonomije i prihoda, danas je Češka Hrvatskoj ono što je prosječna Europska unija Češkoj. Obzirom da se ovaj članak bavi rješenjima socijalne prirode, napravit ćemo još jednu...

Nakon niza godina tijekom kojih se pod kišobranom pomoći mladima u kupovini stanova i kuća najviše pomagalo onima kojima pomoć i nije trebala: investitorima i bankama, nosioci hrvatske izvršne vlasti konačno su odlučili da prijedlogom Odluke o priuštivom stanovanju zađu i u područje stambenog najma i tamo pomažu imovinski depriviranima. Prijedlog još nije usvojen, možda ga čeka i još pokoji krug javne rasprave, pa zacijelo još nema formu u kojoj će se i primjenjivati. U globalu, riječ je o solidnoj ideji. Međutim, za neke detalje prijedloga najmanje što se može reći je da su veoma čudni. Bit Prijedloga možemo opisati kao partnerstvo između države i onih koji bi svoje stanove iznajmljivali, a u cilju pomoći obiteljima koje bismo po prihodima mogli stvrstati u niži srednji sloj i koje uz danas uobičajene cijene najma sebi ne mogu priuštiti primjeren smještaj već su prisiljeni na izbor između neadekvatnog najma i podjele neadekvatnog kućanstva s rodbinom. Kako Pravilnik predviđa da će se...