Božić, štalica i stambena politika

Kada ovih dana u nekoj koljevci ili kolicima ugledamo nedavno rođeno dijete ono nam je skoro pa neizbježno asocijacija na jedno drugo, rođeno prije 2025 godina. Na žalost, broj takvih neodoljivih asocijacija na malog Isusa u Hrvatskoj u proteklih nekoliko desetljeća kontinuirano opada, a od 1991. godine na ovamo riječ je o broju koji je konstantno manji od broja onih zauvijek otišlih. Posljednjih nekoliko godina broj rođenih u Hrvatskoj je redovito manji za oko 35% ili približno 20.000 u odnosu na broj umrlih. Za takvo što postoji i već uvriježeno ime: bijela kuga. Kao jedan od najvažnijih lijekova protiv bijele kuge obično se ističe rješavanje stambenog pitanja za buduće roditelje.

Istini za volju, da bi se "bijela kuga" izliječila potreban je pravi koktel lijekova među kojima je rješavanje stambenog pitanja temeljno ali samo po sebi i dalje nedovoljno. Dobar zdravstveni sustav, dobra ponuda radnih mjesta, zaštita roditeljstva, osobito materinstva, zaštita prava djeteta, dostupnost obrazovnih ustanova od najranije dobi i barem obećanje da će sve to potrajati također su obvezna terapija. Od nabrojanih faktora u fokusu ovog bloga jedino je stambena politika pa ću se na njoj i zadržati.

Ne baš najbolji uvjeti za podizanje djece.

 

Darovi ali ne od tri kralja

Tri kralja malom Isusu su prije 2025 godina na dar donjeli smirnu, zlato i tamjan. Da bi barem zaustavila pad nataliteta, hrvatska vlada morala bi na polju stambene politike građanima Hrvatske ponuditi slijedeća tri dara.

1. dar: odvajanje prava na dom od tržišta

Od proglašenja samostalnosti na ovamo stambenom politikom svih dosadašnjih hrvatskih vlada forsirano je vlasništvo kao rješenje za stambeno pitanje. Izgleda da se malo tko - ako itko - na mjestima odgovornim za kreiranje stambene politike upitao zašto je u najbogatijim europskim državama pretežno dobrostojećih građana broj vlasnika nekretnina za stanovanje u pravilu manji od ovih drugih, koji takvog vlasništva nemaju. U Nizozemskoj, državi koja vodi - barem u usporedbi s mnogima drugima - prilično uspješnu stambenu politiku, broj vlasnika nekretnina za stanovanje manji je od 40% dok ih je u Hrvatskoj - barem službeno - preko 90%. Ove je godine hrvatska vlada konačno najavila odmak od takvog pristupa, o čemu sam na ovoj adresi pisao u članku od 5. studenog. Na žalost, sadržaj prijedloga, kao i prijedlog Zakona o prostornom uređenju, o kojem sam pisao u članku od 26. studenog pobudio je sumnju da su u fokusu predlagatelja neki drugi ciljevi a ne poboljšanje uvjeta za ostvarivanje prava na dom. Nadajmo se da su sumnjivci skupa samnom u krivu.

U svakom slučaju, krajnje je vrijeme da u ovoj državi odvojimo pravo na dom od prava vlasništva. Nekretnine mogu biti dobro ulaganje ali ono jednostavno nije dostupno svima. Općenito se smatra prihvatljivom mjerom troškova stanovanja oko 30% od ukupnih prihoda. Dakle, tzv. režijski troškovi plus rata otplate kredita primjerenog stana trebali bi biti unutar 30% ukupnih prihoda obitelji. Takvo što dobar dio parova u Hrvatskoj sa svojim prihodima si jednostavno ne može priuštiti. Što će reći da si neće moći priuštiti ni malo veće potomstvo, ako ikakvo, ukoliko im želi osigurati ne samo sklonište od loših vremenskih prilika već i primjerene uvjete za razvoj. Josip, Marija i Isus su se one noći prije 2025 godina nekako snašli u štalici. U puno zahtjevnijem današnjem svijetu za dolazak na svijet i podizanje obitelji potrebni su znatno bolji uvjeti. Država koja svako malo zaziva demokratsku obnovu, ako s tim misli ozbiljno, trebala bi te uvjete osigurati.

2. dar: vraćanje urbanizmu uloge koja mu u stambenoj politici pripada

Vrlo brzo nakon osamostaljenja Hrvatske stanogradnja je prepuštena privatnim poduzetnicima - što nije obavezno loše - uz gotovo potpuno istiskivanje urbanističke struke u realizaciji novih naselja - što jeste loše. Posljedica toga je puno naselja u kojima od svega što je potrebno za organizirani život postoji jedino mali kvartovski dućan, dva kafića, frizerski salon i jedna kladionica. Potreba za školama, vrtićima i domovima zdravlja zadovoljavana je priključkom na već postojeću infrastrukturu obližnjih starijih naselja. Dovoljno je usporediti sadržaje nekog od starijih naselja s nekim od novoizgrađenih (izuzetak je donekle naselje Novi Jelkovec u Sesvetama) da bi se razumijelo o čemu je riječ. U malom gradiću Viškovu, u okolici Rijeke i Opatije tijekom booma gradnje od 2000. do 2008. niknula je prava gomila zgrada s šest do osam stanova, na parcelama od jedva 600 četvornih metara, često na mjestima bez minimalne infrastrukture u blizini, na rubu šuma iz kojih bi po nekada izišli zec ili srna, što može biti romantično sve dok se za njima ne pojavi i vuk. Da bi se podizalo obitelj u skladu s vremenom u kojem živimo nije dovoljno imati tek krov nad glavom (štalicu) već je potrebno urbanistički planirati sadržaj cijelog naselja, sa svim pratećim sadržajima, od igrališta, i povezanosti s glavnim prometnicama, preko zdravstvene skrbi do ustanova za školsko i vanškolsko obrazovanje. Dobar primjer kako to u praksi izgleda (osim relativnog promašaja s povezanošću na glavne prometnice) je zagrebačko naselje Gajnice. Dobar primjer kako to u praksi ne bi trebalo izgledati je novo naselje na istoku Zagreba, između Loviničićeve i Ivekovićeve koje se gotovo u potpunosti priključilo na već postojeći kompleks infrastrukture, projektiran za broj stanovnika koji je ondje obitavao prije dizanja rečenog naselja.

3. dar: podređivanje urbanističkih i prostornih planova obiteljskim potrebama

Ovaj treći dar je zapravo proširivanje obuhvata prethodnog. Ukoliko se doista želi stvoriti uvjete za makar zaustavljanje širenja bijele kuge, tada sve ono što se tiče stanovanja i prava na dom treba podrediti upravo stvaranju komplaksnih uvjeta za podizanje zdravih obitelji. Odnosi se to i na novi, nedavno usvojeni Zakon o prostornom planiranju. Oporba ali i arhitektonska struka žestoko su napadali ovaj zakon u periodu do usvajanja. Struka optužuje vladu da su potrebe građana i javno dobro podredili potrebama investitora. Teško da je investitorima u fokusu demografska obnova, prije će to biti profit. To nije nenormalno, jednostavno je to način na koji funkcioniraju investicije i investitori. Pravila su ono što će investitore usmjeriti prema djelovanju u korist demografske obnove.

Želite još članaka o sličnim temama? Imate sličnih iskustava i želite ih podijeliti s drugima? Imate pitanja o temi? Pošaljite poruku.

Predbilježite se radi obavijesti o člancima koji tek dolaze.

Iz tiska je izašla knjiga "Nekretnine, kako ih prodavati i kupovati u Hrvatskoj". Za kupnju knjige posjetite izdavača, Nakladu Jesenski i Turk ili je potražite u knjižarama. Ako prije odluke o kupnji knjige želite dodatne informacije o njoj, pišite mi.

na ⬆ vrh